субота, 14. јун 2008.

Specijalno pokrivanje

MILICA PALA PO BOJLU

Polažući ispit iz hemije, jedan maštoviti student beogradskog univerziteta ovako je odgovorio da li je pakao egzoteran ili je endoterman . Pakao je egzoteran ( tj apsorbuje toplotu ) jer mi je koleginica Milica rekla da će se pakao pre smrznuti, nego što će ona spavati sa mnom. Milica je sa mnom je spavala juče - kratko je obrazložio odgovor.

Lepotica spasila samoubicu s Brankovog mosta.

Lepotica spasila samoubicu s Brankovog mosta.



Blic, 11.jun 2008.

Očajnika koji se ispeo na ogradu Brankovog mosta, u nameri da okonča život, spasila je slučajna prolaznica - Katarina Vučetić, mlada manekenka iz Niša.

Vraćajući se sa kastinga pešice preko mosta, devojka je ugledala neverovatan prizor – na samoubilački skok u reku. U blizini su stajali policajci, očito nemoćni da odgovore samoubicu. Sa nekoliko utešnih reči to je pošlo za rukom mladoj manekenki.

Nesrećni čovek je prihvatio razgovor, a ubrzo i ponudjenu ruku spasa. Kao da me je vodilo nešto jače od mene, objasnila je devojka kad je sve bilo okončano. Rekla sam mu da je život lep, a da je za njega očito naišao jedan ružan dan. Poverovao mi je, predomislio se. Bio je u emocionalnoj krizi, bila mu je potrebna podrška – opisala je svoj razgovor sa očajnikom kojeg je spasla sigurne smrti.

Mirko P je otac dvoje dece, i na ovaj čin odlučio se u trenutku duboke bračne krize.

недеља, 1. јун 2008.



Zemljotres jačine 7,8 stepeni Rihterove skale pogodio je kinesku pokrajinu Sečuan I nelkoliko susednih. Najmanje deset hiljada ljudi zatrpano je u ruševinama grada Mjanžua, javljaju kineske novinske agencije. Kineske vlasti angažovale su više od 50 hiljada vojnika
Oblast Sečuan nije seizmički aktivno područje, ali upravo bi to moglo da posledice učini još težim - zgrade, naime, nisu građene imajući u vidu moguće potrese

Razoran zemljotres u Sečuanu


View Larger Map

Ja sam izmenila stranicu na Vikipediji, ubacivši tekst sa mog bloga

Библиографски детаљи за страну Овца

Moje omiljeno mesto


View Larger Map

субота, 24. мај 2008.

Hotel na šinama – od Pekinga do Lase kreće najluksuzniji voz na svetu!__________________________________

Od Pekinga do Lase putnici dubokog džepa prevoziće se od jeseni najluksuznijim vozom na svetu, najavljuje kineska agencija Sinhua. Od 1.septembra, svakog osmog dana, kretaće kompozicija luksuzna poput hotela sa pet zvezdica, u kojem će karta za petodnevno putovanje koštati neverovatnih 2.800 dolara! U 12 putničkih vagona, dva vagon restorana i jednim panoramskim, biće mesta za 96 bogatih putnika.

субота, 10. мај 2008.

Velika neizvesnost pred izbore u Srbiji

Parlamentarni i lokalni izbori održaće se u Srbiji za dva dana. Ušli smo u dane predizborne tišine, prepune iščekivanja. Najstrašnije rečenice protekle kampanje, najcrnje optužbe, najmračnije slutnje, motaju se po glavama punoletnih gradjana Srbije. Sadržaj ovog horora u nastavcima ( osmi su izbori po redu, od pada Miloševića, ako se ne varam ) različit je. Zavisno od percepcije stvarnosti. I od percepcije njenih medijskih verzija.

Zajednički imenitelj - velika neizvesnost!

Koliko god da su se i svi dosadašnji srbijanski izbori opisivali kao sudbinski, ovima takav epitet najbolje pristaje! Komentari blogera o tome najbolje svedoče.

silver bullet o pobedniku prethodnih, predsedničkih , izbora misli:

Ako na ovim izborima ne može da pobedi Čeda - onda neka pobedi Nikolić.
Ne, ne mislim to onako srpski, iz inata, nego racionalno.

To je jedini nacin da se taj mutant, ta ogromna ameba SRS malo smanji.
Da im se da stvarna vlast. Mozda je bolje da Toma sad bude predsednik, nego da SRS uzme sve pozicije kad se DSS prikloni njihovom carstu. Bez novih izbora. A to ce se desiti posle histerije izazvane gubitkom Kosova.
Bolje da povuku par katastrofalnih poteza kroz "svog" predsednika nego kroz vladu gde bi sve bilo njihovo. A onda bi bilo mnogo teže da ih se rešimo. Setite se njihovih zakona...
Vezu sa predstojećim, parlamentarnim, pokrajinskim i lokalnim izborima, lako je pronaći.

Apatičnost jednog dela biračke mase, milanmmilosevic ovako povezuje sa rezultatima predstojećih izbora. On smatra:

Sa druge strane, nezainteresovanost za izbore posebno, a politiku uopšte, kod opisane grupe ljudi [pripadnika one političke orijentacije koja se u Srbiji obično označava demokratskom i proevropskom] čini mi se kao opasan signal za moguću apstinenciju i pobedu Tomislava Nikolića.

Umorni od izbora, oni koji bi da predahnu, kojima je dosta očekivanja, iščekivanja i svih drugih čekanja, takodje su akteri ovih izbora. Oni govore ponekad kroz vic, ponekad svojim odbijanjem da se o politici izjašnjavaju, glasnije nego što misle.

Predizborna tisina, predizborna milina :] pisnuo v.


Jedan drugi bloger kometariše to ovako:

Taman ste odahnuli što počinje predizborna tišina i pomrčina. Dosta vam je usklika upućenih Srbiji, kao da je neka baba - "Ustani!", "Napred!", "Podrži!"... < Zato se pssssssst odlučuje da priča vic >

Šta radi Srbin posle nedeljnog ručka? Ide na izbore.


Ili:

U Novom Sadu postoji zgrada na kojoj je pisalo: "Ovo je Jugoslavija!"
Zatim je neko to precrtao i dopisao: "Ovo je Srbija!"
Ponovo je neko to precrtao i napisao: "Ovo je Vojvodina!"
Na kraju je i to precrtano, pa sada piše: "Ovo je zgrada."

Ima tu i komparacije preko pesama, naročito onih koje su emitovane preko medija uoči izbora. Ko ume da sluša, misli preslicavanje, znaće i zašto nam se desilo što se desilo, i zašto će biti ono što je pred nama.

Prve noći izborne tišine pred predsedničke izbore 20. decembra 1992. na talasima Radio Pingvina emitovana je prva “narodna” pesma na frekvenciji 90.9 mHz od osnivanja radija. Nenad Kuzmić - Kuzma obogatio je u etar sa “Moj Milane, jabuko sa grane” kao (otvoreno) navijanje – protivkandidat Slobodanu Miloševiću bio je Milan “So help me God” Panić – i koliko god sada taj čin delovao naivno, nije bila mala hrabrost učiniti tako nešto na prvoj privatnoj radio stanici u gradu, baš te noći.

Sve to zajedno, očigledno, nije bilo dovoljno da spase narednih nekoliko godina. Ipak - i dalje verujem u snagu nekih pesama. I verujem da je vredelo čistiti uši u proteklim nedeljama, da bi se u nedelju uveče konačno čula i neka dobra vest.

Sve to zajedno, očigledno, nije bilo dovoljno da spase narednih nekoliko godina. Ipak - i dalje verujem u snagu nekih pesama. I verujem da je vredelo čistiti uši u proteklim nedeljama, da bi se u nedelju uveče konačno čula i neka dobra vest.

Jelena Milić je jedan od onih blogera koji imaju potrebu da se i pred ove izbore seti Djindjićevih shvatanja srpske političke scene, pa citira jedan od njegovih intervjua, iz 1999.godine.

Đinđić: Srbija je komplicirana zemlja. Da bismo je razumjeli, moramo znati da Srbi imaju tri velika sna, koji su svi na neki način ispravni i legitimni, ali koji se nikad nisu obistinili: socijalizam, nacionalizam i tradicionalizam. S tim snovima se u Srbiji pravi politika.

субота, 12. април 2008.

ULIČNI SUKOBI OMELI DOČEK OLIMPIJSKE BAKLJE


Sreda, 9. april

Olimpijska baklja danas nije prošla ulicama San Francisca. Umesto toga, dogodio se sukob nekoliko hiljada pristalica autonomije Tibeta, i njihovih protivnika. Plamen sa Olimpa su, tek uveče, uz zaštitu policajaca, u avion uneli maratonci. Uobičajene ceremonije nije bilo.

Deset hiljada ljudi okupilo se u gradskoj luci San Franciska, očekujući svečanost zakazanu za 13 časova. Nekoliko minuta pre početka, gradonačelnik Gavin Nevsom, najavio je izmenu putanje maratona. Očigledno, nešto se vanredno dogadjalo.


SUKOB DEMONSTRANATA

Na ulicama grada rasplamsao se sukob nekoliko hiljada demonstranata. Pristalice politike Kine, ovogodišnjeg domaćina Olimpijskih igara, sukobile su se sa pobornicima autonomije kineske provincije Tibeta.

Samo kilometar od protestanata, maratonci su nosili olimpisku baklju. Pod zaštitom policije, skraćenom i izmenjenom putanjom, plamen je prenesen na aerodrom. Uveče je, bez svečanog ispraćaja, unet u avion.


"SLIČNI INCIDENTI

- U Parizu skup prekidan pet puta
- U Londonu jedan protestant upotrebio protivpožarni aparat
- Troje aktivista pokreta za Tibet, u znak protesta, popelo se na kablove mosta."



POSUSTALI DUH OLIMPIJADE


Hju Čen, Amerikanac kineskog porekla iz San Žozea, osetio je potrebu da podseti kako “duh Olimpijade ujedinjuje sva ljudska bića, ceo svet”. Da li je zaista tako? Je li olimpijski duh ustuknu opred političkim sukobima? Ili je bilo dovoljno da policija samo razdvoji suparničke grupe?

ULIČNI SUKOBI UMESTO OLIMPIJSKE CEREMONIJE


Nekoliko hiljada pristalica autonomije Tibeta sprečilo je prolazak olimpijske baklje kroz San Francisko.

Umesto ceremonije dočeka, buknuli su ulični sukobi izmedju pristalica I oponenata autonomije ove kineske pokrajine.

Putanja kojom su maratonaci proneli olimpijski plamen promenjena je. Policija je bila prinudjena da, na kilometer udaljenosti od demonstranata, štiti sportiste.

Tokom večeri , bez svečane ceremonije, baklja je ukrcana u avion.

Fleš vest

Nekoliko hiljada pristalica autonomije Tibeta sprečilo prolazak olimpijske baklje kroz San Francisko.

петак, 11. април 2008.

RAJAČKE PIMNICE



Čitava Negotinska krajina je poznata po vinogradima i proizvodnji vina, a Rajačke pivnice nalaze se nedaleko od istoimenog sela, na brežuljku pored Timoka, formirane kao zbijena grupacija 270 pivnica oko centralnog trga sa česmom. Pivnice su građene u 18.veku od kamena, pokrivene ćeramidom i delimično su ukopane. Rajačke pivnice -specijalno gradjeni objekti, van sela- Grad Vina, u blizini vinograda, čija je isključiva namena proizvodnja i čuvanje vina. Udeljene su oko 250 km od Beograda.

Karakacanska ovca u Srbiji





Karakacanska ili crna vlaska ovca predstavlja jednu od najprimitivnijih ovaca na prostoru Jugoistocne Evrope i u naucnim krugovima se smatra najblizim srodnikom muflona.

Nastala je tokom procesa visevekovne selekcije nomadskih plemena Karakacana (Sarakacana) ili (Kuco)Vlaha koji su nomadili na prostorima Balkanskog poluostrva.

Za ovaj nomadski narod se tvrdi da predstavljaju potomke starosedeoca Balkana - Ilira i Tracana, a njihove populacije se jos uvek odrzavaju u pojedinim delovima Balkana
Karakacanske ovce, kombinovanih proizvodnih osobina, provodile su zimu na pasnjacima u juznom dela Balkanskog poluostrva, na pasnjacima Tesalije, Trakije, Anadolije, ali u juznim
delovima Vardarske Makedonije, a leta na planinskim masivima kontinentalnog dela Centralnog i Istocnog dela Balkanskog poluostrva, pre svega u Srbiji i Bugarskoj.


Do 2005. godine se verovalo da karakacanske ovce vise nema u Srbiji. Pukim slucajem, u selu Mlačište, opstina Crna Trava, na planini Cemernik, aktivisti Prirodnjackog drustva "Natura Balkanika" naisli su na stado crnih ovaca. Ovo stado od 25 grla u vlasnistvu je sestara Mitrovic, dveju starica koje su zahvaljujuci velikoj geografskoj izolovanosti sela i pre svega zahvaljujuci volji da odrze amanet roditelja, sacuvale izvorni tip karakacanske ovce u Srbiji.
( Sergej Ivanov )

недеља, 6. април 2008.

Moja prezentacija


Jordan's Flat Steph


From: kobuknulu, 1 year ago








SlideShare Link

SELO U HIBERNACIJI

Velike a neostvarene mogućnosti –najkraći je opis seoskog turizma u Srbiji danas.

Kad je, polovinom prošlog veka, svojim polovičnim uspehom industrijalizacija potpuno ubila seljaka na ovim prostorima, a ostavila njegovu alotropsku modifikaciju - obično smo je nazivali polutanom - to nikom nije izgledalo strašno. Danas bismo štošta dali da to izmenimo, samo ne znamo tačno kako.

A ni štošta nije dovoljno, jer bi moralo više i preciznije. Razvoj turizma u selima Srbije, započeo je pre nešto više od četvrt veka. Ne vezuje se ni za viziju, ni za strategiju, već za spontani pokret turista, koji su želeli da, makar na kratko, pobegnu iz gradske sredine. Tako su i turizmom krenula da se bave neka seoska domaćinstva, spontano.


Prema informacijama iz arhiva turističkih saveza, krajem osamdesetih godina prošlog veka, turizmom se u Srbiji bavilo 50 sela sa oko 3.000 ležaja u 800 domaćinstava. Bili su to domaćini u selima opština Kosjerić, Valjevo, Čačak, Požega, Knić, Lučani, Mionica, Užice, Sokobanja, Čajetina, Prijepolje, Brus, Šabac, Kraljevo, Ivanjica, Rača Kragujevačka i Gornji Milanovac.

Uprkos trudu, do novijih statističkih podataka, plasiranih u elektronskom obliku, teško se dolazi. Jasno je iz oglasnog materijala, koji postoji, razbacan i neprecizno sortiran, da je danas ponuda veća. Doduše, pod seoskim turizmom nalaze se i moteli i vile, slutimo i sa djakuzi kadama i bazenima.

Autentične seoske ponude, sa duhom srpske tradicije i kolorita, praktično nema.

Državna podrška praktično je deklarativne prirode. Ozbiljnih materijalnih ulaganja još uvek nema. Nema ni promišljene, dugoročne I razvojno orijentisane politike usmerene na razvijanje seoskog turizma. Zakonom o budžetu Republike Srbije za 2007. godinu, za podršku razvoju sela predviđena su sredstva od 100 miliona dinara, od čega je za podrušku razvoja sela kroz investiranje u seoskii turizam 50 miliona. ( UREDBA ZA KORIŠĆENJE SREDSTAVA ZA INVESTIRANJE I RAZVOJ SEOSKOG TURIZMA )...

Principi na kojima bi dugoročno trebalo zasnovati seoski turizam su: :
- Alternativa masovnom tržišnom turizmu
- Održivi razvoj
- Zajednička strategija planiranja
- Partnerstvo između javnog i privatnog sektora
- Harmonizacija standarda - Ravnoteža između napretka i stagnacije
- U vidu zajmova (kredita) podsticati one koji se razvijaju a isključivati one koji ne podignu standarde smeštaja i ostale ponude
- Uloga ključnih društvenih grupa- mogućnosti za zapošljavanje žena, mladih i invalida

Zanosni predeli Tare, Divčibara, Ozrena, Povlena, Rtnja, Bukulje, Suve Planine, Peštera, Vlasine... svi su još tu. Boravak tamo nudi turistima mogućnosti za uživanja kakva i ne znaju da postoje. Planinari, ribolovci, speleolozi amateri, sanjari, zanesenjaci – svi bi za sebe nešto pronašli. Šume i reke su još uvek dobro sačuvane I omogućavaju kvalitetan lovni i ribolovni turizam.



Nacionalni parkovi Đerdap, Tara, Kopaonik, Fruška Gora i Šar Planina veliki su rezervati zaštićene prirode. Oni na teritoriji 18 opština obuhvataju posebno kvalitetne turističke resurse. Uz njih su i 20 regionalnih parkova i 120 rezervata prirode i brojne biljne, životinjske i vrste zaštićenih prirodnih retkosti…

петак, 4. април 2008.

VIKEND PANIKA


Kako se primiče vikend, hvata me sve veća panika. Moj blog izgleda jadno, sa na jedvite jade ubačenim „domaćim“. Nije da sam po prirodi sklona nepoštovanju obaveza i ošljarenju, nego je ovo iznad mojih trenutnih mogućnosti. Odgonetala sam, na primer, kako mogu da sačuvam prikladan link, kad na njega slučajno naidjem. Ono sa čuvanjem čitave strane ili samo nekog njenog dela još sam i našla u priručniku, za ove svrhe specijalno kupljenim. Kako samo link, ne piše. I takvih situacija, koliko hoćeš. Najviše ipak volim onu kad nešto uspem da uradim, ali više ne umem da ponovim. Ko bi se setio koji je pokušaj bio pravi!

A napolju počelo proleće. Blago svima kojima je to važno, kako bi rekao Duško Radović. Prisećam se kako mi je izgledao strašan kad sam prvi dan došla na praksu u Studio B, pre trideset godina. A sad sam ponovo u ulozi učenika...

UBIJEN DAGESTANSKI NOVINAR


Tridesetdvogodišnji novinar iz Dagestana, Ilijas Šurpajev, pronadjen je mrtav u svom moskovskom stanu. Njegovo ubistvo povezuje se sa učestalim likvidacijama tzv. disidentskih novinara, pripadnika etničkih manjina iz bivše sovjetske centralne Azije.

Šurpajev, koga su s ubodnim ranama i kaišem oko vrata pronašli vatrogasci, poslednji je od desetak ubijenih novinara u ruskoj prestonici, od 2000. godine.Osim političkih, česti motivi likvidacija novinara su I korupcijske afere. Policija intenzivno traga za počiniocima.

недеља, 30. март 2008.

GORIVO STIGLO NA KOSOVO




Na sever Kosova i Metohije, nakon devet godina, stigla je prva cisterna sa gorivom. Gorivo će biti prodavano na pumpama na Kosovskoj Mitrovici, Zvečanu i Zubinom Potoku, po istim cenama kao i u centralnoj Srbiji. Ovo je rezultat Akcionog plana Vlade Srbije.

Očekuje se, prema rečima Ljubomira Radulovića, direktora „Jugopetrola“, redovno snabdevanje pumpi svim vrstama goriva.

субота, 29. март 2008.


Internet prodire i u srpsko novinarstvo


Brzina kojom se globalna mreža useljava i u srpsko novinarstvo, vidljiva je već svima. To posebno važi za svakodnevne posetioce sajtova sa medijskim sadržajima. Procenjuje se da je njih već nekoliko stotina hiljada u Srbiji.

Brzim promenama moraju se prilagoditi i oni koji s tim, koliko juče, nisu računali. U takve spadam i sama. Na fakultetu nas, naravno, tome nisu učili. Nije neobično kad se zna da sam diplomirala pre skoro četvrt veka. Pokušaju da se osavremene ne samo u veštini baratanja novim tehnikama, nego i u sopstvenim mentalnim tokovima, izloženi su mnogi iz moje generacije. Ne daj se generacijo, pevali smo nekad. Najgore bi bilo ne pokušati.

Nezgodno se poklopilo samo što istovremeno teče i privatizacija, koja nam je ulila nešto dodatnog, egzistencijalnog straha. Ili je to motiv više? Za sad pokušavamo da „preplivamo“ . Potražiću ovih dana šta ima pod „preplivati“...